AUSTRALIJA – OD ZATVORENIČKE KOLONIJE DO NAJBOLJE BRENDIRANE ZEMLJE NA SVIJETU

Australija je inače prilično velika zemlja (ili kontinent, kako već gledamo). Veličinom površine gotovo je identična europskome kontinentu, ali na cijelome tom području živi svega cca. 23 mil. stanovnika (što je, primjerice, usporedivo s populacijom Rumunjske ili bivše Jugoslavije). Od toga 80 % stanovništva živi uz obalu ili najviše 2 – 3 sata vožnje od nje. To najbolje ilustrira koliko je prostora te zemlje nenaseljeno i pusto. Australija je također poznata kao najplošnija i najsuša zemlja na svijetu.

Čak 7 od 10 najotrovnijih vrsta zmija živi u Australiji. Ali to nikako nije nešto što bi trebalo odgovoriti čovjeka da posjeti ovu iznimnu zemlju, jer baš u takvoj Australiji glavna je uzrečica No worries mate ili u prijevodu „Bez brige, prijatelju“, koja najbolje oslikava opušten i neformalan stav Australaca, obično nekarakterističan za ipak znatno formalniju protestantsku kulturu – čiji su tipični predstavnici Australcima srodne nacije poput Engleza i Amerikanca.

Samo ime Australija sinonim je za veliku južnu zemlju. Na australskome se grbu kengur i emu međusobno promatraju. Nijedna od tih životinja ne može se kretati unatrag i neki tumače da se time željela poslati poruka da se Australija želi samo kretati prema naprijed. Australski politički sustav nastao je preslikavanjem dijelova iz engleskoga (primjerice institucije premijera), a dijelova iz američkoga (senat). Zanimljivo je primjerice da je u Australiji glasanje obavezno, a ako se ne glasa, plaća se kazna od oko 60 AUD. Na taj se način želi potaknuti društvena odgovornost svih građana Australije.

Naseljavanje Australije započelo je krajem 18. stoljeća. Kapetan James Cook, došavši 1770. godine u Zaljev Botany, proglasio je Australiju engleskom kolonijom. Englezi su do tada slali svoje zatvorenike u Ameriku, a nakon američke revolucije počeli su ih slati u Australiju (jer u Engleskoj nisu više imali mjesta u zatvorima). 1787. godine nešto više od 1000 ljudi u 11 je brodova napustilo Englesku i stiglo u Zaljev Botany koji je James Cook opisao na svojemu prethodnom putovanju. Budući da taj zaljev nisu držali prikladnim, nastavili su dalje te su se 26. januara nastanili u Sidnejskom zaljevu. Vođa ekspedicije bio je admiral Jackson (po kojemu je i nazvana Port Jackson luka u Sidneyju), koji se u ime Engleske proglasio engleskim guvernerom. 1788. godine Velika je Britanija osnovala Australiju. Nakon što je u drugoj polovici 19. stoljeća blizu Sidneyja pronađeno zlato, Englezi su prestali slati zatvorenike u Australiju. Australija je postala nezavisna država 1901. godine, a i dan-danas kraljica Engleske još je uvijek i kraljica Australije (jer je Australija dio Commonwealtha).

U Sidnejskom zaljevu može se vidjeti dosta jedrilica i raznih drugih plovila, a ploveći po njemu, nemoguće je ne primjetiti fascinantan suživot prirode i građevina na obalama, osobito veće i modernije zgrade koje su na izuzetno interesantan i primjeren način uklopljene u prirodu te sve jako dobro urbanistički funkcionira. Fasada mnogih zgrada u Sidneyju obložena je ciglom (prevladavaju pastelne boje, a i crvena je dosta zastupljena), što daje dodatnu draž i kolorit toj prekrasnoj metropoli. Sidney je svakako grad koji je napravio odličan posao na svome brendiranju pa je tako kombinacija prekrasne prirode i edge dizajna maksimalno iskorištena kako bi Sidney s pravom bio percipiran kao jedan od najljepših gradova svijeta.

Zaštitni je znak Sidneyja zgrada Opere, jedinstvena i prepoznatljiva dizajna. Njezina je izgradnja završena 1974. godine; projektirao ju je danski arhitekt, inicijalni budžet za nju iznosio je 18 mil. AUD, dok je konačni premašio 100 mil. AUD. Bez obzira na to što je na tome projektu toliko prekoračen budžet, to je učinjeno na nečemu što je potpuno promijenilo sliku grada u pozitivnom smislu. Kad bi se napravila sveobuhvatna cost/benefit analiza investicije u Sidnejsku operu, ona bi bila debelo pozitivna jer je Sidney svjetski prepoznatljiv upravo zahvaljujući toj prekrasnoj građevini koja privlači, zajedno s brojnim drugim stvarima poput možda najpoznatijega i najvećega svjetskog novogodišnjeg vatrometa, turiste iz cijeloga svijeta. Šteta što naša prekoračenja javnih budžeta (ako već moraju postojati) nisu povezana sa stvaranjem ovakvih fenomenalnih, originalnih i inspirativnih građevina.

SREĆA JE TAMO GDJE KENGURI ŽIVE- A EVO I ZAŠTO!

 

Najsretnija zemlja na svijetu je, već četvrtu godinu zaredom, Australija koja je, prema izboru Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), pobijedila Norvešku i Švedsku na listi najrazvijenijih država.

“Zemlja kengura” je pobijedila prema izboru OECD koja najsretnije zemlje rangira na osnovu 11 različitih kriterija koje, pretpostavlja se, utiču na sretan život, a “indeks sreće” rezultat je desetogodišnjeg istraživanja.

OECD je s istraživanjem započeo ranih 2000. prateći indikatore kao što su prihod stanovništva, obrazovanje, zdravstvo ili zdrava okolina.

Australijanci tako uživaju natprosječan kvalitet života prema gotovo svim kriterijumima (okolina, učešće građana u izborima, zdravlje, prihod, bogatstvo). Prema 60.000 ljudi koji su dosad učestvovali, najvažniji faktor sreće je zadovoljstvo životom, a prate ga zdravlje i obrazovanje.

Ipak, prioriteti nisu isti u Norveškoj ili, primjera radi, Japanu gde je lična sigurnost najvažnija. Latinska Amerika obrazovanje je smjestila na prvo mesto, dok Australijanci sreću pronalaze u dobrom odnosu između rada i slobodnog vremena.

Među prvih deset više se ne nalaze Velika Britanija i Island, a na samom dnu ljestvice smjestile su se Grčka, Meksiko i Turska. Međutim, čak i zemlje na dnu imaju čemu da se raduju, pa su tako Grci natprosječno zadovoljni zdravstvom i okolinom.

Najsretnije zemlje prema OECD:

1.  Australija
2.  Norveška
3.  Švedska
4.  Danska
5.  Kanada
6.  Švicarska
7.  SAD
8.  Finska
9.  Holandija
10. Novi Zeland

ŠTA ZNATE O SIMBOLU AUSTRALIJE I ENDEMSKOJ VRSTI ŽIVOTINJA, KENGURIMA?

 

Kengur je rod torbara iz porodice Macropodidae. U opštoj upotrebi, naziv se koristi da se opišu najveće vrste iz ove porodice: crveni, antilopski i istočni i zapadni sivi kengur iz roda Macropus. Porodica također uključuje i manje vrste, kao što su valabiji i kenguri koji žive na drveću, ukupno oko 63 vrsta ovih torbara. Kenguri su endemski rod jer žive samo u Australiji, dok manji makropodi žive u Australiji i Novoj Gvineji.

Kengur je simbol Australije, lik kengura se nalazi na grbu Australije, na nekim novčanicama i koristi se od strane mnogih australijskih organizacija.

Riječ kengur vodi porijeklo od australijskog aboridžinskog jezika Guugu Yimidhirr od riječi gangurru, odnoseći se na sivog kengura. Naziv prvi put spominje 4. augusta 1770. godine na obalama rijeke Endevur kapetan James Cook kao riječ “kangooroo” ili “kanguru”.

Prema nekim izvorima, James Cook je bio znatiželjan imena ovih, tada, nepoznatih životinja. Kada je postavio pitanje Aboridžinima na engleskom jeziku za njihovo ime, oni su odgovorili na svom – “Kenguru“, što u stvari znači “Ne razumijemo”. Kapetan je odgovor prihvatio kao ime životinje i svijetu prikazao nepoznatu životinjsku vrstu.

Upadljiva osobina gotovo svih vrsta kengura su izraženo veliki stražnji udovi, značajno veći od prednjih. Samo kenguri penjaši, koji su se prilagodili životu na drveću i ne kreću se više skačući, imaju stražnje i prednje udove podjednako dugačke. Rep im je dugačak, mišićav i najčešće obrastao dlakom, a životinje ga koriste kao oslonac, gotovo kao petu nogu, ili za održavanje ravnoteže. U građi tijela većina vrsta iz ove porodice su slične, ali se veličinom vrlo razlikuju, od vrsta iz roda Lagorchestas koje često teže samo od jednog do dva kilograma, pa do velikog crvenog kengura koji dosižu tjelesnu težinu do 90 kg.

Glava im je relativno mala i izdužena s velikim ušima. Kao sve vrste iz reda diprodontia i životinje iz porodice kengura imaju povećana dva donja sjekutića koji kod zagrizanja dolaze do tvrdog mjesta na nepcu iza gornjih sjekutića. Takav ugriz omogućuje im da i tvrd biljni materijal mogu odgristi, a sličan oblik zubi postoji i kod nekih parnoprstaša. Nemaju očnjake, ili su im sasvim zakržljali. Kutnjaci im ne rastu svi istovremeno. Kad se prednji istroše i ispadnu, rastu slijedeći i pomiču se u ustima prema naprijed.

Prednje noge imaju pet prstiju i služe uzimanju hrane ili podupiranju. Na stražnjim nogama nemaju prvi prst, drugi i treći su srašteni i čine jedan, najsnažniji, dok je peti srednje velik.

Jeste li znali da:

  • Kada je u opasnosti, kengur udara svojim zadnjim nogama o zemlju.
  • Kengur ne može da skoči ako mu je rep položen na tlo.
  • Kenguri ližu prednje šape da bi se ohladili.
  • Po slobodnim procjenama, u Australiji živi oko 50 miliona kengura.
  • Naučnici Prirodnjačkog muzeja u Pittsburgu su nedavno otkrili fosil najstarijeg pretka današnjih kengura. Živio je prije 125 miliona godina, ali ne u Australiji, već u Kini.