26 JANUAR – DAN AUSTRALIJE!

26 Januar je jedan od najbitnijih datuma, ako ne i najbitniji, kada je u pitanju historija i značaj Australije. 26 Januar za jednog Australca, kao i za sve one koji gaje ljubav prema ovoj iznimno pitomoj i prelijepoj državi, predstavlja dan kada se prisjećamo značaja savremen Australije, prihvatamo njenu prošlost i slavimo značajnu titulu Australca. Na 26 Januar, Australci slave sve ono što predstavlja Australiju: prelijepi pejzaž, opušteni način života, demokratiju u punom njenom sjaju, slobodu iz svih aspekata koju Australija gaji, ali ponajviše sve ljude, nacije, kulture koje skupa čine Australiju.

Ovo je dan kada se slavi priznaje i podsjeća na to što svaki Australac kao i svaka osoba koja gaji ljubav prema ovoj zemlji, čini za ovu zemlju, svaki i najmanji doprinos savremenoj Australiji, ležernog načina života i dinamične ekonomije.

U isto vrijeme ovo je dan kada se Australci uzdignute glave prisjećaju svoje prošlosti, odaju počast Aboridžinima i Torrens Strait Islander ljudima, koji na teritoriji Australije žive duže od 65,000 godina. Odaju počast ljudima koji već generacijama žive u prelijepoj Australiju. Odaju očast ljudima koji su došli iz svakog ugla svijeta, i odlučili da predivnu zemlju nazivaju i učine svojim domom.

26 Januar je doživio razne promjene kroz historiju, ali se suština ovog datuma i značaja nije mijenjala. 26 Januar je počeo kao dan slavlja kada su emancipovani zatvorenici puštani sa jakom odlukom da promjene svoje živote na bolje i da ostatak svog života posvete čineći Australiju jakom stabilnom socijalnom državom. I danas sam datum nosi isto značenje, samo što danas Australci nisu zatvorenici, neko nacija koja prihvaća sve drugo i drugačije, prihvata raznolikost svoje kulture i nacije, i veliča je.

Koliko je ovaj datum značajan pokazuje i činjenica da samo 98% Australaca izjavljuje da smatra ovaj dan najbitnijim u cijeloj godini, te da ga ne tretiraju samo kao “još jednim slobodnim danom”.

Više od 95% Australaca na današnji dan posjećuje ili učestvuje u događajima na lokalnom i državnom nivou, a svake godine oko 16 000 novih ljudi postane Australcom, tj. dobije australsko državljanstvo.

Ono što je tako specifično oko ovog dana je i sama činjenica da je ovo dan koji jako poštuju i ljudi koji isu rođeni u Australiju te učestvuju u njegovom slavlju, tj. njih 13 miliona.

75% Australaca smatra da je ovo prvenstveno dan kada se slavi sva raznolikost i multikulturalnost Australije.

54% ljudi izjavljuje da je ovo dan kada se iznova podsjete koliko su sretni što žive u Australiji.

46% ljudi slave slobodu života u Australiji.

 

AUSTRALSKA HISTORIJA

australia1

U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi “održavalo ravnotežu” između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali “Nepoznata južna zemlja” (Terra australis incognita). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprli Portugalci i Španjolci. Portugalac Luis Vaes de Torres je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606. Nizozemci čiji je moreplovac Abel Janssen Tasman, oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je “Terra Incognita“. Taj je otok po njemu dobio ime Tasmanija.

Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovac James Cook podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je na Havajima od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su 24. travnja 1770. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg grada Sydneya i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasio britanskim kolonijalnim posjedom.

Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. 26. siječnja 1788. u Botany Bay uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas grad Sydney, nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170.000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).

Krajem 18. stoljeća i početkom 19. u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice iz Velike Britanije. Sve do sredine 19. stoljeća useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazak zlata u današnjoj saveznoj državi Victorija potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437.000 na 1.146.000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se u rudare, ovčare, ratare.
Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom 19. stoljeća britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci 1942. bombardirali Darwin na sjeveru zemlje. Australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.

HISTORIJA ABORIDŽINA – domorodaca u Australiji

UT0112850

Riječ “aboridžin” znači “od početka”, a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti preko Indonezijskog otočja došli iz Azije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturu kamenog doba. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. Koža im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im Koplje i bumerang – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacača. Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.

Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima, alkohol i zarazne bolesti, te opijum koji je došao s prvim Kinezima. Početkom 20. stoljeća gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorodcima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od 1967. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove kulture i tradicije, kroz državne medije: televizija i radio.

Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija tri boje:crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol Sunca.

Zastava_Aboridžina

%d blogeri kao ovaj: