Kengur je rod torbara iz porodice Macropodidae. U opštoj upotrebi, naziv se koristi da se opišu najveće vrste iz ove porodice: crveni, antilopski i istočni i zapadni sivi kengur iz roda Macropus. Porodica također uključuje i manje vrste, kao što su valabiji i kenguri koji žive na drveću, ukupno oko 63 vrsta ovih torbara. Kenguri su endemski rod jer žive samo u Australiji, dok manji makropodi žive u Australiji i Novoj Gvineji.
Kengur je simbol Australije, lik kengura se nalazi na grbu Australije, na nekim novčanicama i koristi se od strane mnogih australijskih organizacija.
Riječ kengur vodi porijeklo od australijskog aboridžinskog jezika Guugu Yimidhirr od riječi gangurru, odnoseći se na sivog kengura. Naziv prvi put spominje 4. augusta 1770. godine na obalama rijeke Endevur kapetan James Cook kao riječ “kangooroo” ili “kanguru”.
Prema nekim izvorima, James Cook je bio znatiželjan imena ovih, tada, nepoznatih životinja. Kada je postavio pitanje Aboridžinima na engleskom jeziku za njihovo ime, oni su odgovorili na svom – “Kenguru“, što u stvari znači “Ne razumijemo”. Kapetan je odgovor prihvatio kao ime životinje i svijetu prikazao nepoznatu životinjsku vrstu.
Upadljiva osobina gotovo svih vrsta kengura su izraženo veliki stražnji udovi, značajno veći od prednjih. Samo kenguri penjaši, koji su se prilagodili životu na drveću i ne kreću se više skačući, imaju stražnje i prednje udove podjednako dugačke. Rep im je dugačak, mišićav i najčešće obrastao dlakom, a životinje ga koriste kao oslonac, gotovo kao petu nogu, ili za održavanje ravnoteže. U građi tijela većina vrsta iz ove porodice su slične, ali se veličinom vrlo razlikuju, od vrsta iz roda Lagorchestas koje često teže samo od jednog do dva kilograma, pa do velikog crvenog kengura koji dosižu tjelesnu težinu do 90 kg.
Glava im je relativno mala i izdužena s velikim ušima. Kao sve vrste iz reda diprodontia i životinje iz porodice kengura imaju povećana dva donja sjekutića koji kod zagrizanja dolaze do tvrdog mjesta na nepcu iza gornjih sjekutića. Takav ugriz omogućuje im da i tvrd biljni materijal mogu odgristi, a sličan oblik zubi postoji i kod nekih parnoprstaša. Nemaju očnjake, ili su im sasvim zakržljali. Kutnjaci im ne rastu svi istovremeno. Kad se prednji istroše i ispadnu, rastu slijedeći i pomiču se u ustima prema naprijed.
Prednje noge imaju pet prstiju i služe uzimanju hrane ili podupiranju. Na stražnjim nogama nemaju prvi prst, drugi i treći su srašteni i čine jedan, najsnažniji, dok je peti srednje velik.
Jeste li znali da:
- Kada je u opasnosti, kengur udara svojim zadnjim nogama o zemlju.
- Kengur ne može da skoči ako mu je rep položen na tlo.
- Kenguri ližu prednje šape da bi se ohladili.
- Po slobodnim procjenama, u Australiji živi oko 50 miliona kengura.
- Naučnici Prirodnjačkog muzeja u Pittsburgu su nedavno otkrili fosil najstarijeg pretka današnjih kengura. Živio je prije 125 miliona godina, ali ne u Australiji, već u Kini.
PUT U AUSTRALIJU 