Budući da smo i sami bili studenti, često se sjetimo naših studentskih dana, posebice kada se nađemo u društvu srednjoškolaca, maturanata koji tek treba da se odluče šta žele i gdje studirati. Kroz priču o odabiru studentskog programa često shvatimo i zaključimo da su srednjoškolci na području Balkana neupućeni, izgubljeni, te da ni naš obrazovni sistem nije ništa učinio da im olakša ovu odluku. Odluku koja, kasnije će shvatiti, je bila jedna od najbitnijih odluka u njihovom životu.
Sigurno ste svi čuli za staru izreku da je u životu potrebno da donesete pravu odluku samo dva puta, i ako ste odlučili tada ispravno sve dalje u životu odluke će biti na temelju tih i biti će ispravne, a ako ta dva puta “se zeznete” odlučili ste loše za čitav život. Te dvije odluke su odluka o odabiru pravog zanimanja i odluka o odabiru pravog partnera, saputnika kroz život, supruga ili supruge. Ako odaberete pravu profesiju, profesiju koja vas ispunjava, profesiju koju dobro znate da obavljate, profesiju u kojoj samo treba da slijedite vaše strasti i ideje a neko vas za to debelo plaća, onda ste odabrali da čitav život ustajete sretni na posao, da vam nikada rano buđenje ne predstavlja problem, a radno okruženje je i inače mjesto gdje ćete i provesti većinu svoga života. Kada ste dobro plaćeni i sami znate da možete da ispunite sve druge želje koje će vas učiniti sretnim. Svi također znamo kako je teško kada se osjećate kao da morate nešto da radite, svaki dan, iznova. Sve što je “pod moranjem” u većini slučajeva ljudskom mozgu je i antipatično, “mrsko”.
I kada sagledamo širi značaj odluke za čitav dalji život jednog petnaestogodišnjaka /jedne petnaestogodišnjakinje , zaista ne možemo da shvatimo kako se niko do sada nije ozbiljno pozabavio tematikom upućivanja, pomaganja tim mladim ljudima da donesu tako bitnu odluku, da prošire svoje rezone, da shvate šta bi bilo najbolje za njih. Ili uzet ćemo naš primjer, jer se stvari ni danas uopšte nisu izmjenile. Kada smo odlučivali koje studije ćemo upisati, gledali smo šta volimo, koji predmet nam je najdraži, da li nam ide matematika, i koji je najbliži grad koji ima univerzitet i koji studijski programi su tu dostupni. Dalje se odabir svodio na ovaj princip da li znamo matematiku dobro ili ne. Ako znamo odabir je bio neki tehnički fakultet, ako nismo tako matematički vješti odabir bi pao na drušveno polje- jezici, sociologija, filozofija, razredna nastava itd. A to što svake godine samo u jednog gradu izađe 200 diplomiranih ekonomista, to što svake godine imamo učitelja, pedagoga, sociologa, filozofa dok na birou za posao čekaju ti isti već unazad 10 godina na zaposlenje, to nam niko ne spominje, ili recimo, niko nam ne spominje koliko ćemo novca godišnje “izbiti iz džepa” našim roditeljima, a kada ćemo biti u prilici da zaradimo tek prvu plaću, ili i ako se ikada i zaposlimo recimo kao učitelj ili nastavnik koliko ćemo mjesečno zarađivati. Da li vam je ikada iko predložio zanimanja određena i predstavio činjenice koliko osoba u toj profesiji godišnje zarađuje, koje sve poslove može da obavlja, koje su potrebe današnjeg tržista rada, ko najviše ulaže u vašoj državi, šta ti vaši potencijalni poslodavci traže od svog radnika? Da li vam je ikada iko predložio inovativnu savremenu instituciju čiji plan i program studija prati potrebe novog doba, čija teorija ide u korak sa praksom modernog poslovanja u struci u kojoj se obrazujete? A tek da ne spominjemo, koliko vas je ikada dobilo prijedlog da idete internacionalno studirati? Da li vam je ikada iko objasnio kolike se beneficije internacionalne diplome bilo gdje u svijetu? Da li vam je ikada iko spomenuo da recimo u Australiji možete da za vrijeme studija radite i platite sve svoje troškove studija i života iako su studije u Australiji skuplje, dok na Balkanu možete samo da živite na trošku roditelja cijeli period studiranja i onda poslije studiranja da živite još uvijek na trošku roditelja zato jer vas je konačno stigla realnost koju vam niko nije spomenuo prije 5 godina, kada ste bili taj izgubljeni petnaestogodišnjak koji je vapio za dobrim savjetovnjem oko donošenja jedne od najbitnijih odluka u svog životu?
Sa Balkana je u prethodnih 20 godina emigriralo jako puno ljudi. Ako uzmemo statistike u obzir iz Bosne i Hercegovine je emigriralo u zadnjih 20 godina 30% ljudi, iz Makedonije 21%. Hrvatska i Srbija, te Slovenija uopšte ne zaostaju. Posebice Hrvatska i Slovenija čiji sam ulazak u Evropsku uniju je izazvao velike migracije, jer sva beneficija ulaska u EU koju su stanovnici tih država osjetili je veće gubljenje granica i prednost pasoša zemlje u EU. Iz Bosne i Hercegovine prema zadnjim statistikama u prošloj 2016 godini emigriralo je 68 hiljada mladih ljudi.
Ako uzmemo u obzir da svi ti ljudi koji su već emigrirali u druge države su dalja ili bliža rodbina, ili su poznanici ili prijatelji sigurno nekoj mladoj osobi koja ili se tek sprema za studentski život ili je željna daljeg usavršavanja, zaista je teško za shvatiti kako niko tim mladim ljudima ne predlaže upravo internacionalno studiranje, kako niko se nije našao da im objasni koje su sve beneficije internacionalne diplome, koliko se njihovi vidici prošire koliko se mogućnosti ispred njih otvori. Kako niko do sada im nije predočio statistiku koja pokazuje da na Balkanu nema osobe koja ima internacionalnu diplomu a ne radi u svojoj struci, kako na Balkanu svi ti ljudi koji imaju internacionalnu diplomu su duplo više plaćeni, te rade u internacionalnim kompanijama, imaju poznanike širom svijeta, te su neki od njih čak i sami vlasnici internacionalnih kompanija koje su pokrenuli u saradji sa svojim kolegama i prijateljima iz drugih zemalja.
Više o beneficijama internacionalnog studiranja pročitajte u nastavku članku:
Kako izabrati na pravi način studijski programe (koje su beneficije internacionalnog studiranja)?
PUT U AUSTRALIJU 